Ovo je druga samostalna izložba Gorana Despotovskog, a svaki nastup mladog umetnika pred javnošću je uvek i objavljanje spremnosti na njegovo prihvatanje i-ili odbijanje. Ujedno to je prilika da se sopstveni radovi sagledaju u izložbenom prostoru kojim ''diktira'' drugačiji život i usklove bez direktnog autorovog uticaja. I ako još uvek student novosadske Akademije umetnosti Goranova staloženost i koncentracija, sigurnost i postupnost u radu govore o slikarskoj temperaturi koja nije sklona oscilacijama. Nalaženje mere i ravnoteže između traženog i postignutog odaje temeljnost i istrajnost slikarskog postupka koji strpljivo odabire sredstva za gradnju slike. Usamljene, najčešće, ženske figure na platnima Despotovskog su osnovni motiv uklopljen u pejzaž enterijera. Njima se ne iskazuje prisan i blizak odnos sa modelima -one (figure) su, pre svega, poslužile za manifestaciju određenih druševnih stanja i raspoloženja. Radi se, naprosto, o intimnom, likovnom doživljaju jedmnog pomalo distanciranog ali pažljivog posmatrača. Zato štimung novog intimizma koji je naglašen kako crtačkim tretmanom tako i bojenim slojem, ipak nije zaslađen. Figurativni sadržaj je na pojedinim platnima razložen na čisto bojene površine, što jasno najavljuje buduće apstrahovanje konkretnog sadržaja. Tako se naslućuje pravac slikarskog puta kojim je Despotovski krenuo i svakako će biti zanimljivo pratiti gde će na tom putu stići, pre nego ga napusti i pronađe drugi.

Suzana Vuksanović
1997.g.